Što za njom više trčiš, tim te više razočara.
Ali ako je pustiš da leti, doći će ti kad se najmanje nadaš.
Ljubav te može učiniti sretnim, ali te ponekad može i zaboljeti.
No najljepša je tek kad je pokloniš onome tko je toga vrijedan.
Stoga ne žuri - nađi vremena i izaberi ono najbolje ZA SEBE!
...dosadno, monotono, uobicajeno..
Pf..
Ja bih promene. :)
Ili bar da se nesto desi. :)
Nesto lepo, da se razumemo. :P
...igra. Nekad pobedimo, nekad izgubimo, ali uvek izvucemo neku pouku, naucimo neki novi trik.
Desi se ponekad, i da, po ko zna koji put igramo jednu te istu igru.. I onda pomisimo "Cemu trud? Vec znam kraj", tu se predamo, izgubimo - kraj. Ali kad bismo se sledeci put, malo vise potrudili, mozda bi kraj bio drugaciji. :)
Nikad ne znamo koju igru nam nosi novi dan. To ga cini interesantnim, vrednim cekanja.
Cak i kad nam se cini da je sve monotono - nesto se desava, samo mi ne drzimo oci dovoljno otvorene da bi to nesto primetili. :)
I, sta posle svega isto pitanja..
Ljudi se menjaju, ali uspomene ostaju zauvek!
Bolje mi je da ih se secam onakvih kakvi su bili, nekada.. Dok smo jos bili super.. Nego da ih pamtim po ovome sto smo postali nakon zavrsene osnovne. Osnovna.. Kako daleko izgleda..
Imam tek petnaest godina, aaa, covece, pa ja nisam normalna!
Stvarno bih volela da odem u buducnost, nekih 14-15 godina napred, samo da vidim kakva cu biti, koliko cu se promeniti, koliko ce se sve promeniti!
Ne znam ja da uzivam u zivotu, sadasnjosti.. Uvek zelim nesto vise, nikad mi nista ne odgovara, uvek nesto fali. Mislim da ce nekad biti bolje. Mislim. Nadam se!
Vratila bih se u osnovnu najradje. Problema bez - Uzivancija!
I sapat neznih reci uz kapi kise..
Samo da dodje i ovaj petak vise.
Nemam pojma ni gde idem ni sa kim idem, znam samo da jedva cekam kraj ove. Nista dobro nije donela! Nista!
Al' cela stvar je nebitna, jer ja sam se
Ako ja samu sebe ne razumem, kako mogu to da ocekujem od drugih ljudi?
Dodjavola. Komplikovana sam... i previse. :S




